Nevolje u koncertnom raju: veliki i mali

Kovid je kriv za sve. Ili za mnogo toga. U novonastalim ekonomskim, a posljedično i kulturnim okolnostima svaki šesti glazbeni festival u Ujedinjenom Kraljevstvu bio je prisiljen zatvoriti vrata. Jezikom apsolutnih brojeva, publici je reklo zbogom njih stotinjak, od čega čak tri u posljednjem tjednu lipnja, javljaju britanski mediji. Premda je slična sudbina prijetila i našem INmusic festivalu, naša najstarija ljetna koncertna svetkovina iduće godine ipak nastavlja s programom. Vijest stiže nekoliko mjeseci nakon što je organizator (u veljači) medijima odaslao sumorno priopćenje: „Dali smo sve od sebe da festival dočekamo ove godine, no nažalost moramo vas obavijestiti da se INmusic festival 2023. neće održati. Hvala vam za divnih sedamnaest godina.“

Robbie Williams u pulskoj Areni / Snimio Saša Miljević / Pixsell

Srećom, INmusic je ipak smogao snage za nastavak utakmice. Prerano je govoriti o popisu gostujućih zvijezda, ali prve ulaznice već su u prodaji, pa se valja ponadati da u međuvremenu neće iskrsnuti neka nova nevolja.

Doista obeshrabruje pisanje i čitanje o nevoljama u koncertnom raju usred ljeta kad svjetskim pozornicama obično odjekuju zvuci najrazličitijih žanrova, od folka i tradicionalnog rocka do hipnotičkih elektroničkih masovki.

Sada tek postaje jasno kakve je razmjere poprimila kriza nastala prije dvije-tri godine. Tektonske promjene osjećaju svi, a inflacija dovodi u pitanje angažmane mnogih izvođača srednjeg i nižeg komercijalnog ranga. Mnogi zato odustaju od festivalskih nastupa zbog troškova koji nadmašuju visinu ponuđenih honorara. Ili prihvate ponudu, ali reduciraju vlastitu ekipu, pa sviraju bez inženjera rasvjete ili s polovicom pratećeg sastava. Golemu štetu čini i Brexit, koji britanskim glazbenicima stvara dodatne teškoće s ishođenjem viza. Svaki radni izlet po Starom kontinentu i SAD-u pretvara im se u skupu i birokratski zamršenu noćnu moru.

Ipak, kako kaže staro pravilo, the show must go on. Ovdje, na domaćim ljetnim pozornicama rijetko je kada tijekom posljednjeg desetljeća nedostajalo atraktivnih imena. Premda se izvorna postava Depeche Modea danas svodi na Davea Gahana i Martina Gorea, i to je bilo dovoljno da omiljeni synth-pop heroji 23. srpnja, u sklopu turneje Memento Mori, oduševe rasprodanu zagrebačku Arenu. Dakako, veseli činjenica da su se koncertne aktivnosti raširile po čitavoj zemlji, osobito po jadranskoj obali. Norah Jones je u Opatiji održala intimnu kantautorsku večer ispunjenu klasicima iz dvadesetogodišnje karijere, dok je oduševljeni Robbie Williams nakon dva održana koncerta u pulskoj Areni osjetio potrebu posebno zahvaliti hrvatskim obožavateljima: „Nadam se da ću vas ponovno vidjeti“, poručuje britanski hitmejker koji čini sve kako bi dokazao da mu je karijera još živa i zdrava (najavio je i dva nova studijska albuma u 2023).

U Puli 27. srpnja nastupaju Asian Dub Foundation sa zapaljivim koktelom elektroničkih i etničkih stilova izvedenih iz pankerske perspektive. Kolovoz je također raznovrstan, posebno u Istri. U sklopu manifestacije Rocks & Stars Festival @CaveRomane u vinkuranskom kamenolomu 5. kolovoza provjerit ćemo trenutnu formu bristolske postave Kosheen. U Areni dva dana zaredom, 8. i 9. kolovoza, nastupaju Imagine Dragons. Sljedbenici downtempo-elektronike posjetit će 8. kolovoza šibensku tvrđavu sv. Mihovila, gdje nastupa DJ i producent Simon Charles Green, poznatiji kao Bonobo. Tjedan poslije na istom će mjestu premijerni hrvatski nastup održati Benjamin Clementine, Londonac snažne imaginacije čija je glazba odraz najrazličitijih utjecaja, od Jacquesa Brela do Claudea Debussyja, od poetičnog soula do opere. Za vrhunac ovoljetne srednjostrujaške ponude na otvorenom trebao bi se pobrinuti Eros Ramazzotti, koji nakon dva desetljeća (14. kolovoza) priprema veliki povratak u neodoljivi ambijent pulskog amfiteatra.

S obzirom na povećanu ljetnu potražnju i mnoštvo stranih gostiju gladnih zabave, nitko od spomenutih izvođača ne bi trebao imati problema ispuniti odabrane koncertne prostore. No, ako je na globalnoj razini koncertnu industriju doista zahvatila kriza, to se očito ne odnosi na sve. Na djelu je upadljivo raslojavanje na „velike i male“. Dok je, primjerice, sastav Maxïmo Park prisiljen inženjera rasvjete (a možda i neke druge članove koncertne ekipe) ostaviti bez posla kako bi na recentnoj europskoj turneji ostvario kakvu-takvu dobit, oni s vrha „hranidbenog lanca“ imaju samo jedan problem: kako udovoljiti masovnoj potražnji za (ionako skupim) koncertnim ulaznicama? Riječ je o stadionskim brendovima koji su u stanju rasprodati tri svjetske turneje uzastopce bez ijednog koncertnog plakata. Bruce Springsteen trijumfalno krstari Starim kontinentom, pa je nedavno nastupio i na bečkom stadionu Ernst-Happel. U publici se, po starom običaju kad je Austrija u pitanju, vjerojatno našao i pristojan broj hrvatskih obožavatelja. Za njega ne vrijede uobičajena pravila – The Boss je gotovo pola stoljeća na vrhuncu popularnosti.

No ništa se ne može usporediti s Taylor Swift, koja je za tri predstojeća nastupa na pozornici istog stadiona (8, 9. i 10. kolovoza) bez problema prodala 170 tisuća ulaznica – i to za manje od dva sata. Online, razumije se. Potencijalni sretnici prethodno moraju izraditi profil, registrirati se, proći nekoliko „filtera“ i provesti neko vrijeme „u čekaonici“ gdje ih je u Francuskoj navodno proboravilo oko 700 tisuća. Nije lako sviftisima, koji se domišljaju raznim strategijama kako bi što lakše dospjeli do svoje heroine. No Taylor Swift – poznata po prisnom odnosu s vjernom i masovnom publikom – sve više prerasta u fascinantan popkulturni fenomen koji ne priznaje dosadašnja načela funkcioniranja moderne scene. S lakoćom presvlačeći žanrovske kostime, a pritom ne ispuštajući kormilo dva desetljeća duge karijere, agilna glazbenica očigledno igra na dugi rok i ne prepušta slučaju ni jedan aspekt javnog djelovanja. Naročito onaj ključni: izravan susret sa slušateljima.